Sloboda biti tko jesi

Neki među nama u djetinjstvu steknu neugodan ili posramljujući osjećaj kažnjenosti, ostavljenosti po strani, usamljenosti i straha kada iznevjere očekivanja ili potrebe roditelja. Naučimo se bojati situacija kada je ono što mi mislimo, želimo, osjećamo ili trebamo različito od potreba drugih ili ih uznemirava. Iako neugodno, čini se manje strašno prešutjeti, pretvarati se i osjećati sram u vezi svoje potrebe. Za djecu izloženu ušutkavanju vlastitih potreba to je najadaptabilnija strategija, no kada smo odrasli silno je važno razviti snagu za različitost. Davati zraka vlastom iskustvu, naučiti stajati uz sebe. I onda idemo u interakcije sa svijetom i povezujemo se s drugima vođeni vlastitim izborom, bez osjećaja stiješnjenosti ili prisiljenosti.

Jednako je važno birati vezati se s ljudima s kojima zbilja postoji prostor za odnos jer i sami poznaju sebe, dopuštaju sebi i drugima razlikovati se i da ih ta razlika ne ugrožava. To su ljudi koji ne prebacuju odgovornost za svoje potrebe na druge, koji sami znaju jasno reći da ili ne i ne misle da im drugi nešto duguju.

I slobodno prekinuti ili ozbiljno redefinirati sve odnose s ljudima koji vjeruju da smo tu da reguliramo njihove osjećaje ili zadovoljimo njihove slike i fantazije i koji naš različit stav, osjećaj ili izbor vide kao prijetnju sebi pa su pozvani ušutkavati nas, nagovarati, podmićivati ili slično.