Što je psihoterapija?

Psihoterapija je jedno od najboljih dostignuća modernog doba. Nikada kao sada nismo imali slobodu otkrivati sebe i kroz život navigirati više prema svojim potrebama, a manje prema ulogama koje su za nas skrojili drugi. Psihoterapija daje taj prostor za bolje upoznavanje sebe i jasniji pogled u uzroke i mehanizme onoga što nas muči ili drži u mjestu.

Odnos s psihoterapeutom klijentu daje prostor da slobodno istražuje sebe, svoja iskustva, sjećanja, odnose, shvaćanja. Psihoterapija omogućuje prostor sigurnosti u kojem klijent „smije“ prihvatiti postojanje i onih iskustava ili potreba koje se možda boji priznati sebi ili drugima. U tom polaganom procesu, probire i odbacuje ono što mu šteti, jača i hrabri ono što ga snaži i oživljava.

Psihoterapija omogućuje klijentu da znanje i novi uvid dođe iznutra, od njega, tek onda se to iskustvo imenuje, određuje, kontekstualizira. Uvidi koji su stečeni na takav način ne blijede, dapače, duboko nas se dojme svojom svježinom, novošću i snagom.

Kroz psihoterapiju učimo smanjiti strahove, podijeliti sram, razumjeti bolje do čega nam je stalo, u što ćemo se investirati a u što ne. Razumijemo i te složene dinamike koje su unutar nas, a bolje vidimo i što se dešava u našim odnosima. Uz podršku i suosjećanje, uspostavljamo do tada nevidljive veze između današnjih osjećaja tjeskobe ili depresivnosti, kompliciranih odnosa, ovisnosti, slomljenog srca, izoliranosti, nemira, fobija i drugih stvari koje nas muče – s onime što smo naučili u najranijoj dobi o sebi u svijetu i sa svim drugim događajima i situacijama čiji pravi učinak nikada nismo zbilja uvidjeli. Kroz mogućnost da doživimo sve svoje potrebe i osjećaje, da ih ne umanjujemo i ne izbjegavamo, stvari vidimo na nov i istinitiji način. Možda najvažnije, učimo razumjeti kako mi doprinosimo svojoj situaciji i preuzimamo odgovornost za zrelije izbore.

Psihoterapija omogućuje povezati naša različita iskustva i to kakvi smo danas u jedinstvenu i koherentniju priču. I dat će nam mehanizme za bolje nošenje sa situacijama, malo lakše podnošenje jako teških iskustava i prostor za nove, drugačije i slobodnije izbore i odluke.

Uza sve to, psihoterapija nikako nije jamstvo da ćemo živjeti zauvijek riješeni problema. Ništa neće omesti prirodu života da mijenja stvari, da budemo iznevjereni, da se suočimo s bolešću, da izgubimo važnu osobu ili odnos, lista je neiscrpna i uključuje i razne i brojne dobitke i lijepe stvari. Ne možemo ih sve predvidjeti niti kontrolirati. Možemo samo kroz njih prolaziti s više svjesnosti, odgovornosti, povjerenja i samopodrške.